kad se misli poklope

nedjelja, 20.08.2006.

LJUBAV,LJUBAV JE SMISAO ŽIVOTA.......LJEPOTA NJENA SE NE MOŽE SA NIČIM MJERIT.....

subota, 19.08.2006.

PONOS - EKV

Bolje je da me ne znas
Bolje da sam ti stran
Ne bi mogla da zatvoris usta
Od zelje da pobegnes glavom bez obzira

Treba da shvatis
Svako ima svoj put
Svako je cudan na svoj nacin
Svako je strejt
I svako je glup i tup

Budi mi dobra
Nemoj praviti pakosti
Budi ono sto ne volis biti
Samo jos danas
Danas smo sami ja i ti

Neces moci da stignes
Ove godine porozne
Ali nemoj da brines
Ponos ostaje
Ponos ostaje

Mogla bi reci ova veza je prevara
Jedno govorim drugo radim
Tu sam na tren
A posle ko zna kad

Ne znas da sanjas
Ne znas pravila ludosti
Svako je cudan na svoj nacin
Svako je strejt
Svako govori gluposti

Budi mi dobra
Nemoj praviti pakosti
Budi ono sto ne volis biti
Samo jos danas
Danas smo sami ja i ti

Neces moci da stignes
Ove godine porozne
Ali nemoj da brines
Ponos ostaje
Ponos ostaje

utorak, 30.05.2006.

za decka sa najljepsim plavim ocima na svijetu :)))))

Vanna - Ne znam boljeg od tebe

Iako nisi bio prvi,
za mene ti si jedini
koji mi znaci sve.
Otkako plovis mi u krvi,
svi sto su nekada bili tu-
nista mi ne znace.

Refren:
Da li grijesim ili ne,
nije vazno,
ne znam boljeg od tebe,
ti si cudo prirode,
htio ili ne,
bas stvoren za mene.
Ne vrijedi,
sto gledam te vise,
tebe sam zedna za sebe
i nedam te drugima...mmmhhhmmmhhhmmmhhhmmmhhh...
I moze pustinja bez kise
i druge bez tebe,
al ne mogu,
ne mogu,
ne mogu ja.
Da li grijesim ili ne,
nije vazno,
ne znam boljeg od tebe (ne,ne,ne,ne,ne,ne,ne),
ti si cudo prirode,
htio ili ne,
bas stvoren za mene...mmmhhhmmmhhhmmmhhhmmmhhh...
...nema boljeg od tebe...mmmhhh...
nema boljeg od tebe...aaa...
tonigh's not the night...ti si cudo prirode...
...oh babe...

ponedjeljak, 29.05.2006.

za najljepse plave oci na svijetu

Vezala me tuga svojim koncima
trazila sam ljubav na krivim mjestima
sto samoca cini ja najbolje znam
covjek nije rodjen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna

Ref.
I reci da ce ovog puta
biti sve sto zelim ja
kazi da si mene cekala
i reci kako ovog puta
nema roka trajanja
prava ljubav nije potrosna, nije potrosna

Lomio sam grane od zivota svog
ko da necu umrijet', da sam iznad tog
bilo me je svuda, a sad sam kraj tebe
jos vjerujem u cuda i u nas oboje

Ref.

Zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna

petak, 26.05.2006.

imaš li,znaš li??

ovaj tekst je postavila jedna meni draga osoba na jednom forumu....
veoma je zanimljiv i poucan....


Neke stvari koje sam naučila, neke još učim, a neke neću nikad naučiti
I ne pitajte me šta znam, šta učim, a šta neću naučiti

SVAKA BI ŽENA (a i poneki muškarac) TREBALA IMATI:
Staru ljubav za koju može zamišljati da joj se može vratiti;
Jednu koja je podsjeća kako je daleko stigla;
Dovoljno novca da se odluči iseliti ili iznajmiti stan, čak i ako joj to ne treba.
Nešto savršeno za obući ako je šef ili neki komad pozovu na "dejt";
Mladost za koju će biti zadovoljna da je ostavi za sobom;
Dovoljno sočnu prošlost o kojoj će joj biti drago pričati u starosti
Shvaćanja da će jednog dana doživjeti starost i malo novca ostavljenog na strani;
Komplet šarafcigera, bežićnu bušilicu i prsluk od crne čipke
Jednog prijatelja koji će je nasmijavati i jednog koji će joj dozvoliti da plače;
Dobar komad namještaja koji nitko prije nje nije imao;
Komplet od 8 tanjura, čaša na nožicama i recept za obrok zahvaljujući kojem će se njezini gosti osjećati počašćeni;
Životnu priču po kojoj nije snimljen film;
Osjećaj da sama kontrolira svoju sudbinu.

SVAKA ŽENA (a i poneki muškarac) BI TREBALA ZNATI:
Kako se zaljubiti a da se ne izgubi;
Kako da napusti posao, raskine s ljubavnikom i suprotstavi se prijatelju a da ne uništi prijateljstvo;
Kada da se trudi jače, a kada da ode;

Kako da se dobro provede na zabavi na koju nikad sama ne bi odlučila doći;
Kako da traži ono što želi na način na koji će to najprije dobiti;
Da ne može promijeniti dužinu listova, širinu bedara ili prirodu svojih roditelja;
Da njezino djetinjstvo nije bilo savršeno... ali je završeno;
Što treba i što ne treba raditi za ljubav;
Kako da živi sama... čak ako joj se to ne sviđa
Kome može vjerovati, kome ne može i zašto to ne treba primati osobno;
Što može i što ne može postići u jednom danu, jednom mjesecu i jednoj godini

IMAŠ LI, ZNAŠ LI?!?

srijeda, 24.05.2006.

cuvar moga srca

Ne,nikada ja i ti nismo zoru skupa docekali
nikada jedno drugom usne ljubili,
uvijek smo se vredjali,
izludjivali i prepucavali.
Nikada jedno drugo nismo shvacali,
nikada na istoj valnoj duljini bili
razlicitim stazama zivota hodali,
al uvjek bi se negdje sretali.
Uzivala sam u tome sto te nervira
moja hladnoca,moje gluposti,
nenormalne ideje i blesavi prijedlozi.
Ali nikada ni ja nisam otisla kuci
«spasenih zivaca»
onaj tvoj pogled,podignuta obrva,
zagonetan osmjeh i cudan sjaj tih plavih ociju
uvjek me to iz takta izbacivalo...
Al' nocas alkohol je oduzeo nasa tjela,
podignuo si casu u mom smjeru,
i onaj pogled,onaj osmjeh...
opet sam za tobom pukla,
iako sam te tisucu puta stavila na «listu zaborava»
opet si se izvukao,opet me osvojio
i vratio se tamo gdje ti je mjesto
u mojim venama,pod mojom kozom,u mojim mislima
kao jedini pravi cuvar mog srca!


ivana,mart 2006

Sebi dovoljna

Nemoj se čudit’, andjele
sto neću te prepoznati
ako te sretnem bilo kad i bilo gdje
s tobom neću

Sad imaš moju riječ
da neću ti olakšati
ako zbog mene ćutis ti
i sve sto pričas samo govoriš u zid
jer s tobom neću

Jer imali smo kad govoriti
i isplakat’ se i oprostiti
al’ ti si bila sama sebi dovoljna
pa za cime žalis

Nemam volje uvijek sve razumijeti
i stalno boriti se, a ne uspjeti
jer ti ćes uvijek bit’ sebi dovoljna
za čim cu žaliti, za tobom neću


Gibonni

nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav...

četvrtak, 18.05.2006.

Slovenska

Nošen dahom sna
doleteo je crni golub na moj dlan
zasto ko da zna
al' to sam jutro docekao umoran
ko da sam i ja leteo s njim
krilima teskim olovnim
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka

Ako umrem mlad
posadi mi na grobu samo ruzmarin
na dozvoli tad
da naprave od toga tuzni treci cin
nek mi ne drze govore
nek drugom pletu lovore
ako umrem mlad
zaustavljen u koraku i snu

O zagrli me sad
jako, najjace sto znas
i nemoj crnoj ptici da me das
ma ne, ne brini
proci ce za tren
ja sam samo malo lud i zaljubljen

U mojim venama hladni sever caruje
i ja ponekad ne znam sta mu je
sto luduje , od srece tugu tka
moja prosta dusa slovenska

Uplasi me sjaj,
milion sveca kad se nebo popali
gde je tome kraj
za kog su tako dubok zdenac kopali
zasto se sve to desava
da l' covek ista resava
il' smo samo tu
zbog ravnoteze medju zvezdama

Đorđe Balašević

srijeda, 17.05.2006.

svećenikova prva misa

Jedan mladi svecenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni rijeci progovoriti pa upita biskupa za savjet.
Ovaj mu rece:"Sljedeci put popij casu vode s dvije kapljice vodke i odmah ces se osjecati slobodnije."
Poslije toga svecenik se osjecao tako dobro da ga nista nije moglo uznemiriti.
Nakon povratka s mise doceka ga cedulja s biskupovom porukom:
Postovani, rekao sam nekoliko kapljica vodke u vodu, a ne obratno.
I jos par savjeta:
Nije potrebno stavljati kriske limuna na rub pehara.
Ormar pored oltara je ispovjedaonica a ne WC.
Ne oslanjajte se vise na kip Blazene Djevice Marije, ne grlite ju i ne ljubite vise.
Postoji 10 zapovjedi a ne 12, 12 je apostola a ne 7. Nijedan od njih nije bio patuljak.
Isusa i njegove ucenike ne zovemo J.C. and Co.
David je pobijedio Golijata prackom i kamenom, nije ga umlatio i prosuo mu mozak.
Judu ne nazivamo kurvinim sinom.
Papu ne zovemo El Padrino.
Bin Laden nema veze s Isusovom smrcu.
Sveta vodica je za posvecivanje a ne za osvjezavanje ispod pazuha.
Ne sjedi se ispred oltara i ne stavlja se noga na Bibliju.
Hostija nije grickalica uz vino, vec za vjernike.
Gresnici idu u pakao a ne u pizdu materinu.
Onaj u kutu, pored zbora, kojega ste nazvali pederom i transvestitom u suknji, bio sam ja.
Na kraju se kaze Amen, a ne fajrunt.

nedjelja, 14.05.2006.

u zmiju sam se pretvorila

Htjela sam napisati pjesmu
u svaku rijec utkati
kaplju svoje krvi,
malo moje duse
i jednu suzu.

Htjela sam taj snop satkan
od bola i tuge
tebi kao svoju zrtvu
za nasu ljubav predati.

Htjela sam....
Pokusala sam,
ali ne mogu....
Moja krv je otrov postala,
dusa se u prah pretvorila
a suze u mojim ocima ne postoje.

U zmiju sam se pretvorila
i na kraju samo izustila:
Neka te sadasnjost u proslost odvede
pa budi i ti kao i ja
proklet ostatak buducnosti

ivana,decembar 2005.

subota, 13.05.2006.

Ne živi se zato da se bude sretan...Trpi! Umri!
Ali budi ono što trebaš biti : ČOVJEK!!!

"pozorište u kući"

kao prvo bolesna sam,grozno...ni sama ne znam po koji put ove godine ja sam prehladjena :((
upala sinusa,temperatura,nos zacepljen a glava samo sto ne eksplodira.....grozno,ali nema veze navikla sam vec na sve to,pa nema mjeseca dana da sam se kljukala andolima,limunom i cajom,i sad eto opet,jos cu od silnog meda da se u pcelu pretvorim...nece bit problem ionako sam prvak u zujanju....ali sad moja bolest i nije toliko bitna u svemu ovome sto ja danas zelim napisati...kad sam dosla kuci sa posla u podne imala sam osjecaj da sam upala na snimanje epizode za onu staru staru seriju "pozoriste u kuci"....
haoss,ne znam otkuda da pocnem...od mame koja je histericno hodala kao profesor Baltazar gore dolje po stepenicama objasnjavajuci susjedi zasto cvijece ne smije stajati tu i tu...od majstora koji su bezuspjesnmo pokusavali da zavrse montiranje kuhinje u apartmanu...prekasno su kako to obicno biva slucaj sa majtorima shvatili da su zaboravili neku busilicu koja im bas treba,i onda sam ja morala da obidjem pola susjedstva (u kojem je vecina populacije babe od 80 i kusur ) u (bez) uspjesnoj potrazi za tom busilicom,da bi brat onako mrtav hladan nakon sat vremena ispalio da mi u biti imamo tu busilicu u kuci,ok brate ovo ces da mi platis jednom.....hmmm...da pisem o onima sto su eto danas bas dosli da premjestaju klimu koju sad imamo u stanu u apartman i da nama stavljaju novu....naravno busenje,lupanje,pokoji skinuti Bog sa nebesa (boze mi oprosti) i klime su nakon 5-6 sati uspjesno montirane i rade,za divno cudo...e a izmedju ostalih danas se je sjetio doci i lik za popravit satelitsku antenu,to smo sam ga LICNO JA zvala prije 2 sedmice to nema nikakve veze..on je eto danas dosao da upadne u citav ovaj haoss.....e da i moj cale je htio da bude koristan pa je danas nasoa da farba grilje (skure).......stara je sizila,ja sam umirala od smijeha...i onda kuc-kuc....tananananaaaaaaaaaa stizu nam nasi gosti koji su jutros otisli na izlet,njih je cale jucer doveo sa sobom iz zagreba.....i naravno bla bla...kava vamo kava tamo.....i hrpa beskorisnih informacija sasuta u moju glavu nakljukanu tabletama...i onda zvrrrrr-zvrrrrrrr kao spas u zadnji cas,zvoni mobitel,frend zove na kavu....o hvala Bogu jos ima spasa da danas ostanem ziva...i s njim na kavu...koja je po obicaju bila i vise nego komicna..on je pricao o sexu.,o tome kako nije jebao ima vec 5 mjeseci ..i naravno njegove molbe u takvim situacijama "ajde,kakva si to frendica,pa daj picke" i naravno moj gromoglasan smiojeh koji je probudio i one umrle na groblju.....i sad sam dosla doma sa nosom kao paprika...crvenim i ogromnim...sad cekam susjeda da dodje da idemo na pikadu u kojem cu nadam se ponovit moj briljantni rezultat od ponedjeljka kad sam pobijedila moju sweps....bumo vidli....sve u svemu glava mi je kao zvono u ovom trenutku....i ovaj post mi uopce nije zanimljiv kako sam mislila da ce biti ,ali bar sam se sad nasmijala prisjecajuci se svega sto se danas zbilo na maloj sceni mog stana....e da....a jesam rekla da sam goscu natjerala da mi pravi burek? stara je naravno popizdila,i nazvala me razmazenim deristem,a ja sam rekla ono na sta uvijek popizdi "pa mama,nisam se sama odgajala"....stari je rekao "tako je sine" i onda je opet nastala svadja....buahahaha......etoi ljudici,do citanja imate veliku pusu od djevojke sa otoka koja ima upalu sinusa ;))

petak, 12.05.2006.

nikada nismo postojali mi....

Sjedim opet za istim stolom
i tražim prave riječi za nas...
«nas» kako to jadno zvuči....
nikada nismo postojali mi
iako sam se zbog ljubavi prema tebi
odrekla svega....
ali nikada,baš nikada nismo
postojali mi.

Postojale su moje nade,moje želje,moji snovi....
ništa se nije ostvarilo,
vjerovatno ni neće....

i sada kada sam se konačno
odrekla tebe
i svoju ljubav zarobila,
kada sam nastavila sa životom
na scenu ponovno isšetavaš ti....
ponovno tvoj glas dopire
sa druge strane žice,
ponovno mi ruke drhte,koljena klecaju
a glas zamire....

čestitam! Opet me ostavljaš bez daha
iako te ne vidim,
priznajem ti konačno sve,
opravdavaš se ,
govoriš da to nikada nisi htio;
povrijediti me,slomiti me....

a ja,naravno kao zadnja glupača
bez daha,bez treptaja
vjerujem ti.
Vjerujem u svaku tvoju riječ,
A onaj napola ugasli plamen se
u pravu buktinju pretvara.
Ali ne...nemoj misliti da ću te opet ludo voljeti
Ovaj put me nećeš pobijediti,
Biti ću hrabra,podnijeti sve
Pa možda čak i tvoje poljupce,
Ali ne,nećeš me pobijediti,
Jer nisam više naivna djevojčica


Ivana,19.07.2005.

četvrtak, 11.05.2006.

ako dvoje ljudi koji su stranci,
kao što svi mi jesmo,
iznenada dopuste da se zid između njih sruši,
bliskost i sjedinjenost što ih osjete,
predstavljaju najblaženiji i najuzbudljiviji doživljaj u životu....

ponedjeljak, 08.05.2006.

život je vječan kompromis između
idealnog i ostvarljivog

na krilima iluzije

danas sam nesto razmislajalla....cini mi se da precesto zivot ne gledam realno...u zadnje vrijeme....u nekim svojim oblacima,sa nekim samo meni znanim mislima i nadama....i onda...kao grom iz vedra neba..PAFFF!!! prizemljenje i shvacanje stvarnosti...nije lijepa,ni najmanje....i to stanje traje dan-dva...i onda opet odlutam u moj svijet...glupo je...mislim nije glupo imati svoj mali svijet u kojem je sve idealno,ali ne moze se zivjeti tako...stvarnost i njena surovost su tu,i kad tad moramo ih prihvatiti,koliko god bjezali od njih....a ja..ja ne zelim ne zelim odrasti,ne zelim prihvatiti svijet ovakakav kakav je..na ovom zivotnom putu kraj mene hoda hiljadu ljudi,mojih suputnika,svi negdje jure i zure,ne zele da pogledaju zivot sa neke ljepse strane,svi grabe djelic sutrasnjice prije vremena,lome noge dok jure za necim a ni sami ne znaju za cim,nitko nikoga ne shvaca,ne zeli shvacati....a ja...stojim kraj njih i promatram...promatram taj haoss koji me okruzuje...shvacam..vrijeme je da odrastem....ali necu da budem kao oni...zauvijek u dusi ostajem ona mala djevojcica plave frckave kose u svojoj haljinici sa masnicom....i nastavljam da zivim izmedju stvarnosti i moje iluzije....i treba mi netko,netko tko ce da shavti moje iluzije i moje snove,ali tko ce da me privremeno spusta na zemlju,medju stvaran svijet....netko tko je sanjar kao ja,ali ko ipak gleda zivot nekim realnim ocima....bili bi savrsen par,ja bi njega vodila na moje oblake i pricala mu o mome svijetu,a on bi meni pricao i ucio me o svome svijetu...zajedno bi lebdjeli na nasem oblaku izmedju zbilje i sna.....pa hajde pruzi mi ruku i dopusti da te povedem sa sobom.....ja tebi sam svoju ruku pruzila......

nedjelja, 07.05.2006.

:o)))))

danas je predivan dan!!!
danas se osjecam tako super,tako puna neke nevjerovatne energije,osmijeh od uha do uha,osjecam se shashavo,smijesno....savrseno!!!
ne znam zasto,i koji je razlog ovom mom stanju,ali jutros sam se probudila sa osmjehom....hahah
mozda zato sto je nedjelja,sto sam mogla spavati do podne,i nisam morala da ustanem u 6 i idem na posao...
sad sam se vratila iz setnje....ajme kako super...iako sam djete jeseni,iako sam najsretnija kad pada kisa...danasnje mi je sunce tako odgovaralo....njegove zrake koje su se spretno proplitale kroz moju kosu,setnja po plicaku,iako je more ledeno...nije mi bilo hladno...lagani valovi su mi zapljuskivali noge a meni se glava bistrila.....moj pogled se gubio u daljinu gdje se more i nebo sastavljaju....da sam galeb da mogu da odletim...daleko...daleko...par bijelih oblacaka...koja idilicna slika...sretna sam sto zivim ovdje...nigdje sunce ne sja ljepse,nigdje more nije bistrije,nigdje nebo nije plavije,nigdje galebovi nisu slobodniji.......miris borova mi je uvucen duboko u nosnice......borovi nigdje ne mirisu ljepse...
kako volim moje mjesto i moj otok...svaki komad ovog starog asfalta,svaku plazu,svaku stijenu,svako drvo,svaku pticu,svaku ribu......sad se pitate...jel ova luda??
ahahah jesam luda,posebna,drukcija,samo svoja.......ono sto je drugima nepojmljivo meni je savrseno...ono sto je drugima dosadno meni je zanimljivo...sto je nekome zanimljivo meni je dosadno....
kakav radostaaaaaaaaaaaaaaaaaan daaaaaaaaan
ptice pevajuuuuuuuu alelujaaaaaaaaa

na dnu svake duše postoji skriveno blago
koje samo ljubav može iznijeti na vidjelo

kraj predstave

Nakon svega shvacam
da nikada nisam voljela tebe.
Voljela sam onog
za kog si se pretvarao da jesi.
Ali,na kraju svake predstave
zastor se spusta,
maska glumcu sa lica pada,
a ti si bio glumac,
najbolji svoje vrste
toliko dobar i vjest
da sam ti uspjela povjerovati bas sve.
I sad umjesto da te proklinjem
govorim ti rijec pohvale:
Cestitam!!
Uspjesno si odigrao
predstavu ovu,
savrseno si odglumio
ulogu svoju;
razbio si mi snove,
rasprsio iluzije,
unistio dio zivota,
i ubio ljubav moju.
Sad te molim,sa scene sidji
i idi nekoj drugoj
sa tim licem andjela,
idi drugoj s ulogom pacenika,
opet se uzivi u nesretnu sudbinu
svoga lika,
al vidjet ces da ce i ona
na kraju biti samo
razocarana publika.
ivana,10.10.2005.

inspiracija = nula

danas nemam inspiracije za nista,ali bas za nista.....upravo vodim razgovor na msn-u sa mojom malom srecom i ona uspjela da me nasmije,malo sam danas bila tuzna,prvo zbog razgovora sa njom sinoc o nekim stvarima,a drugo jer je jednoj frendici umrla rodica,a imala je samo 22 :((
zasto se takve stavri dogadjaju?? zasto umiru maldi,neduzni ljudi,koji jos nisu nista u zivotu prosli,koji su puni volje i zelje da zive i da iskuse jos mnogo stvari sto ce im biti pruzene na zivotnom putu?? neki ce reci Bog je tako htio..ali ja ne vjerujem u Boga,ja cu reci sudbina je tako htjela....i eto ta smrt me podsjetila na jednu smrt...na jednu smrt koja je dugo na mom licu izazivala bujicu suza..to je bila jedna od onih smrti koje su tako ajmo reci nestvarne....2004 u oktobru moja jako dobra prijateljica je rodila predivno malo bice,ja ljepsu bebu nisam nikada vidjela,okruglo lice,velike crne oke,puno crne kose na glavi i velike velike trepavice.....ali tog malog bica danas nema na zemlji,ona je sada na nebu,tako kaze njena mama...da je ona sada njihov mali andjeo....ona je umrla kada je imala samo 3 mjeseca....i ja sam od onda zivot pocela da gledam nekim drukcijim ocima..pocela sam da cjenim one sitnice na koje nikada prije nisam obracala paznju,koje su bile tu oduvijek i ja sam mislila a bit ce zauvijek...ali nece...nista nije zauvijek..sve prodje..prije ili poslije.....

male,jako male stvari su ono sto cine moj zivot sretnim...jedan osmijeh u prolazu od nepoznate osobe,jedan zalazak sunca,jedna bezvezna sms poruka koja ima znacenje samo meni,jedan komad wc papira i na njemu natpis samo za tebe,smijanje satima sa najboljom prijateljicom i kad nas netko pita cemu se smijete..ne znamo smijemo se,sretne smo jer imamo jedna drugu,jer smo mlade,jer smo svjesne da nas mozda sutra nece biti ovdje....ona trzalica koju nosim u novcaniku koju mi je dao frend i rekao jednom kad budem jako poznat prodaj ju za hrpu para....ima hrpetina sitnica koje su vama,mojoj mami ili bilo kome drugom tako bezveze,tako nevazne,tako glupe..a meni toliko znace...meni izmamljuju osmijeh svaki put kada ih vidim,te sitnice su samo dokazi da je nekome ipak stalo do nas,da nije potrebno brdo para da bi izmamio osmijeh nekome na lice kupivsi mu skupi poklon....treba znati darivati sitnice i treba znati primiti i shavtiti poruku te sitnice......

petak, 05.05.2006.

šteta je što i prijatelji imaju rok trajanja

"prijateljstvo"

danas cijeli dan slusam Gibonnija....kakve covjek ima pjesme...jaoooo.....danas sam shvatila da na ovom svijetu valjda vise nitko ne cijeni pravo prijateljstvo..vecini ljudi si dobar dok im to treba,tj.dok imaju neke koristi od tebe da bi ostvarili nesto...a kad dobiju sta su htjeli onda se vise na tebe ne osvrcu..ne znam ja sam valjda jos uvjek previse naivna kad su ljudi u pitanju,jos u sebi imam onu dozu djeceje naivnosti,uvjek mislim ako sam ja iskrena i postena,ako uvjek kazem sta mislim da su takvi i drugi,ali nisu,nazalost nisu...i svaki put kad dodje do ovakve situacije ja si kazem "neces vise nikome vjerovati" ali uvjek iznova vjerujem i nadam se da nije ista stvar kao i prosli put...i onaj prije njega,i onaj prije njega.....lagala bih kad bi rekla da mi je svejedno sto se ugaslo9 jos jedno prijateljstvo...nije mi svejedno i ako znam da ta osoba ako je takva nije vrijedna mog prijateljstva...ali jebi ga..zavolis ljude koji su dio tvog zivota i kad se razocaras normalno je da boli...sad bi moj frend rekao "oni gube a ne ti".....
znam samo da od one liste silnih prijatelja na njoj ima jos samo ljudi......i nadam se da nikada necu nesto slicno morati pisati za njih..nesto slicno ovome....

:(((

"ovo mi je škola......i drugi puta ću pametnije.....jer fališ mi do bola"

četvrtak, 04.05.2006.

sjecanja...

nadjoh na blogu od moje seke jedan predivan stih koji me podsjeca na nekoga pa moram da ga napisem ovdje....
Nikada mi nece biti zao sto je sve to proslo,
dijelili smo neke stvari koje ce uvijek biti nase,
i niko nam to ne moze oduzeti!


istina i kad sve prodje...kad postanemo jedno drugome stranci,kad sve ono sto smo imali u tudjim sjecanjima pocne da blijedi..i kad nas ljudi svrstaju u davno svrseno vrijeme..kad se zaboravi da smo ikada postojali u paru ti i ja...u nama ostaje ono sto nam niko ne moze oduzeti,ono sto nam niko ne moze zabraniti,ostaju nam sjecanja na ono sto smo imali,na ono sto smo izgubili...sjecanja su tu..i koliko god se trudili da zaboravimo....ne mozemo..ne moze se zaboraviti dio zivota...pa makar i najkraci dio,on zauvijek ostaje da zivi u nama....jer tamo je najsigurnije...sakriti duboko u sebe,daleko od pogleda i dodira zlih ljudi ona sjecanja koja su i bolna i lijepa i slatka i gorka....i izvuci ih na povrsinu kad nema nikog u blizini,dok na radiu svira neka lagana melodija...i uzivati u njima....uzivati u nasim vlastitim sjecanjima...koja nas cine tako posebnima i tako jedinstvenima....
jer ipak sjecanja su ono sto nam stvarno nitko nikada ne moze oduzeti....

Klinci bez budućnosti

Hodaju sneni ulicama grada
Čije ime davno zaboravu dali su,
Hodaju kao sjene
Pazeći da se ne spotaknu o vlastite noge.

Oni su neki klinci koji neće
Iskusiti budućnost života,
Znaju da ih tu neće više biti sutra.
Idu jedan za drugim,
Vuku se kao prebijeni,
Izobličenih lica,poderanih prnja
Krenuli su do zvijezda
Al' završiše na putu od trnja!

Nisu veseli,ne smiju se,
Nije ih briga za sve ljepote života,
Izabrali su krivi put,
Sad ih se roditelji srame,
Klinci to dobro znaju:
Njihove duše će u smrt same.

Sjebalo ih je previše mogućnosti,
A premalo vremena,
Htjeli su probati sve,
Nisu znali reći ne!

Ne skrivaju više iglom izbodene ruke,
Nije ih briga što prolaznici će reći,
Oni znaju da su pri kraju njihove muke...

Sjest će u neki zabačeni kut
I ubrizgati posljednji šut!!

ivana 10.06.2005

srijeda, 03.05.2006.

Ja jesam plod ove civilizacije, ali ne i njezin sljedbenik

satan panonski

svadja izmedju prijatelja ne znaci nista.
opasne su samo svadje medju onima
koji se potpuno ne razumiju...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.